O nama


ENGLISH

Web Kontakti


siz.gallery@gmail.com
Facebook
Newsletter


MEgration YOUgration HEgration – Babi Badalov

otvorenje:
18. 11. 2016 / 18:00 —-23:00
izložba otvorena do:
13. 12. 2016.

Prva samostalna izložba azerbajdžanskog umjetnika Babija Badalova u Hrvatsku će izložbenu matricu, usmjerenu na nacionalnu i zapadnjačku umjetničku produkciju, bar na trenutak unijeti dašak multikulturalnosti koja je već dugo europska programska norma. Iako se u svojoj multidisciplinarnoj umjetničkoj praksi Badalov bavi performansom, instalacijom i slikarstvom, za njegov riječki nastup Nemanja Cvijanović izabrao je umjetnikov vjerojatno najosebujniji segment opusa: prostorno, sadržajno i formalno specifične kompozicije zasnovane na riječima koje su mu donijele status jednog od vodećih vizualnih pjesnika današnjice. Izuzetno zanimljivo i razotkrivajuće je Badalovljeve radove razmotriti u kontekstu tradicije vizualne poezije domaće scene vizualnih umjetnosti. Badalov je dakako najbliži našim postkonceptualnim umjetnicima, pripadnicima njemu kronološki prethodeće generacije poput Vlade Marteka, Mladena Stilinovića ili Momčila Goluba, s kojima, između ostalog, dijeli sklonost igrama riječi po značenju i zvučnosti, te koketiranju s engleskim jezikom kojim se suvremeni društveni i kulturni fenomeni definiraju na globalnoj razini. S aspekta društvene kritike, Badalova i naše umjetnike u istoj mjeri povezuju koliko sklonost provokaciji pozicija moći unutar kulturnog i šireg političkog sustava, toliko i dubina intuitivnog, poetskog sagledavanja elementarnih životnih činjenica. Ono što, međutim, Badalova čini različitim od domaćih skoro-zapadnjačkih umjetnika, njegova je izrazita likovnost koju osobno smještam u tradiciju bogate dekorativnosti kakvom je kultura Islama iz koje je ponikao, nadomjestila proskribirani figurativni prikaz, razvijajući ne samo neiscrpno bogatstvo ornamenta, već i kartuša kao neke vrste pisanih slika. Dok naši umjetnici riječi programski najčešće ispisuju, krutim, pomalo djetinjastim rukopisom i neutralnim fontom, Badalovljeve riječi izvedene kontinuiranim potezom teku ritmično. Krajevi slova račvaju se u palucave krakove koji se širenjem sve više stanuju i naposljetku kao da prodiru i ukorjenjuju se u prostor podloge. Pod ovim gotovo oživljenim riječima Badalov laviranim pigmentom izvlači duboku sjenu, pa u jednolikom prostoru podloge likovno obrađene riječi postaju trodimenzionalne, monumentalne, prisutne kao materijalna činjenica, žive i konkretne poput planina u nekom opjevanom kulturološkom pejzažu. Nadalje, dok naši umjetnici svoje radove izlažu na više-manje klasičan galerijski način, u nizovima ili rasteru, Badalov svoje pojedinačne, kulturološki specifične radove povezuje u isto tako prostorno specifične kompozicije, uvijek promjenljivu krpariju, patchwork, iz koje kao da dopire odjek lepeta šatorskog krila improvizirane migrantske nastambe. I time smo dotaknuli srž razlike. Dok su naši umjetnici čvrsto ukorijenjeni u domaće tlo i odgovarajući diskurs marginalne kulturne sredine, Badalov živi život suvremenog lutalice, migranta, koji je svoju fizičku postojbinu zamijenio duhovnim domovinama, kulturnim metropolama svijeta. Njima pridonosi predodžbama intenziteta egzistencije na margini i osobnog osjećaja trajne neizvjesnosti i nepotpunog pripadanja. Riječ je o poziciji onog drugog, s koje se unatoč relativnoj nemogućnosti upliva na stanje stvari isto može jako dobro sagledati. Badalovljev opus sazdan je na iskustvima nomadizma uzrokovanog osobnim neuklapanjem u svjetonazorsko okruženje rodne azerbajdžanske provincije. U ovom pak trenutku, iako je Badalov na međunarodnoj sceni aktivan od devedesetih godina, njegov rad ilustrira posljedice potresne migracijske drame epskih razmjera koja je pred naizgled stabilni poredak Zapada postavila pitanje svih vrsta granica – od onih političkih, preko moralnih do onih lingvističkih kroz koje se Badalov najčešće izražava.

Babi Badalov samog sebe s veseljem određuje kao multikulturalni produkt, pa se s jednakim intenzitetom nadahnjuje kako tradicijskim nasljeđem svog zavičaja, tako i klasičnom, modernom i pop kulturom Europe koju je fatalno iskusio u filtriranom kontekstu nekadašnjeg Sovjetskog saveza. U današnjem kontekstu, njegov opus nam zorno ukazuje kako i koliko novog života i varijacija migracije unose u okoštalo tkivo naše kulture. Pred nama je samo naizgled jednostavna dilema: prihvatiti ili ne.

Predgovor: Branko Franceschi